Muhamed je generacijama učenika otkrivao ljepotu umjetnosti i razvijao kreativnost, dok je Enisa bila srce naše biblioteke, brižno čuvajući knjige i inspirišući ljubav prema čitanju. Njihov doprinos našem kolektivu i učenicima je neizmjeran, a trag koji ostavljaju u školi ostaje zauvijek.
Ovaj trenutak je istovremeno i tužan i radostan – tužan jer se opraštamo od dragih kolega, a radostan jer znamo da su ispred njih dani ispunjeni zasluženim odmorom i zadovoljstvom.
Muhamede i Enisa, hvala vam za sve i neka vam penzionerski dani budu ispunjeni zdravljem, srećom i uživanjem!
Objavio: Emir Harčin
